Postoji jedno nepisano pravilo koje vrijedi gotovo svaki put kad se više ljudi dogovara za ručak ili večeru.
Što je društvo veće, to je dogovor teži.
Netko će bez razmišljanja reći da mu se jede pizza. Netko će odmah odgovoriti da je prošli put bila pizza i da bi sada radije burger. Treći će spomenuti roštilj, četvrti salatu, a uvijek postoji i ona osoba koja kaže:
“Meni je svejedno.”
Naravno, na kraju se pokaže da joj ipak nije.
I tako, umjesto da uživate u druženju, prvih dvadeset minuta provedete raspravljajući što bi tko jeo.
Kad jelovnik postane razlog za povratak
Danas nije teško pronaći mjesto koje ima dobru pizzu.
Nije teško pronaći ni mjesto poznato po burgerima.
Ni roštilj više nije rijetkost.
Ali koliko mjesta poznaješ gdje cijelo društvo može naručiti potpuno različita jela, a da nitko nema osjećaj da je napravio kompromis?
Baš u tome je najveća razlika.
Dobar jelovnik nije onaj koji ima sto jela samo zato da ih ima. Dobar jelovnik je onaj u kojem svaka skupina pronađe nešto zbog čega će poželjeti vratiti se.
Nekad ti se jede pizza. I to ona prava.
Svi smo barem jednom rekli:
“Ma danas mi se baš jede dobra pizza.”
Ne ona koju pojedeš usput.
Nego pizza s tijestom koje je lagano, hrskavo na rubovima, a mekano iznutra. Pizza koja izlazi iz prave talijanske peći i zbog koje se jede i zadnji komadić kore.
Kad se koristi domaće tijesto i kad se priprema bez žurbe, razlika se osjeti već nakon prvog zalogaja.
I zato nije čudno da će netko za stolom uvijek odabrati upravo pizzu.
A netko će uvijek naručiti burger
I to je sasvim u redu.
Neki vole klasiku.
Neki žele što više mesa.
Neki će odabrati jednu pljeskavicu, drugi dvije, a postoje i oni kojima ni tri nisu previše.
Ono što je zanimljivo jest da burger danas više ne mora značiti pecivo.
Sve više ljudi bira istu kombinaciju okusa, ali u tortilji. Nekome je jednostavnije za pojesti, netko jednostavno više voli takvu kombinaciju.
Lijepo je kad ne moraš mijenjati ono što želiš jesti samo zato što na jelovniku postoji samo jedna verzija.
A onda se javi onaj prijatelj koji kaže:
“Ja bih nešto s roštilja.”
I odmah znaš da će razgovor krenuti ispočetka.
Ili možda neće.
Jer kad su na istom mjestu gurmanske pljeskavice, ćevapi, BBQ rebarca, bogate plate za dijeljenje i druga jela s roštilja, nitko više nema osjećaj da mora nagovarati ostatak društva.
Posebno kad za stolom sjedi šest ili osam ljudi.
Plate su upravo zato postale jedan od najljepših načina druženja.
Manje vremena provedeš razmišljajući što naručiti, a više razgovarajući.
A što ako ti se danas jednostavno ne jede meso?
To je pitanje koje se nekad rijetko postavljalo.
Danas gotovo svako društvo ima barem jednu osobu koja će radije odabrati vegetarijanski obrok ili nešto laganije.
I to više nije iznimka.
Obrok salate, vegetarijanski burgeri, pizze, wok ili poke bowl danas su jednako prirodan izbor kao i burger ili roštilj.
Zato je puno ugodnije kad nitko za stolom nema osjećaj da bira između dvije opcije samo zato što “ništa drugo nema”.
Postoje i oni koji uvijek gledaju zadnju stranicu jelovnika
Znaš ih.
Dok svi biraju glavno jelo, oni već razmišljaju o desertu.
I iskreno, teško ih je kriviti.
Nakon dobrog ručka teško je odoljeti XL palačinkama, churrosima ili komadu kolača uz kavu.
Pogotovo kad nigdje ne žuriš.
Hrana je važna. Ali nije jedina stvar koju pamtiš.
Koliko puta si pojeo odličan ručak, a rekao da se ipak ne bi vraćao?
Možda zato što je bilo tijesno.
Možda zato što ste jedva pronašli stol.
Možda zato što je parking bio veći problem od odabira jela.
A možda zato što je pola društva kružilo oko centra grada dok su ostali već sjedili.
Takve sitnice ostaju u sjećanju puno dulje nego što mislimo.
Upravo zato se sve češće vraćam na isto mjesto.
Ne zato što svaki put želim isto jelo.
Baš suprotno.
Nekad odaberem pizzu.
Nekad burger.
Nekad marendu.
Nekad platu za društvo.
Nekad samo sjednem na terasu uz Paulaner i nešto lagano za pojesti.
I svaki put znam jednu stvar.
Neću razmišljati gdje ću parkirati.
Neću razmišljati hoće li biti mjesta.
Neću razmišljati radi li kuhinja jer znam da radi cijeli dan, svih sedam dana u tjednu.
To je razlog zbog kojeg se Kooglana Food&Fun, u sklopu Tower Centra Rijeka, posljednjih godina sve češće spominje kada se povede razgovor o tome gdje otići na ručak, večeru ili marendu.
Mnogi i dalje prvo pomisle na kuglanje.
Ali oni koji su jednom sjeli za stol znaju da je priča odavno prerasla samo zabavu.
To je mjesto na kojem se društvo više ne mora dogovarati tko će popustiti.
Jer gotovo uvijek svatko pronađe baš ono što mu se taj dan jede.
Ako postoji najbolji osjećaj nakon pitanja: “Kamo ćemo jesti?”, onda je to trenutak kad nitko za stolom ne kaže:
“Ma nema veze, prilagodit ću se.”
Nego svi naruče upravo ono što su poželjeli.
M.
